|
|
| < | travanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by LiL BuT EviL
Nema stvorenja bez ljubavi, ni ljubavi bez ljubomore, ni ljubomore bez varanja, ni varanja bez razloga.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Evo... 18.4. je... Njegov 18. rodendan... L.P.
I mada je ispao kreten nad kretenima i mada više ne pricamo...
Želim mu svu srecu u životu i ostvarenje svakog sna...
Ipak sam ga jednom voljela...
Ovo je post o dvojici najboljih prijatelja koji su se posvadali i potukli zbog mene... Nisam ja kriva, žao mi je... Yeah right...
Pa ajmo redom...
1. Zvat cemo te G.K.
Znali smo se iz vrtica i ne znam kako i zašto smo se mi našli na nekoj novoj stazi...
Još sam uvijek bila pretjerano dijete...
I sjećam se da sam ti dala upitnik da ga riješiš...
Nekakva glupava pitanja koja si riješio da bi bio moj decko...
Tipa: vjeruješ li u izvanzemaljce...
Haha...
JADNO!
I tako... Odluka je pala...
Ti si moj decko...
Ja sam tvoja cura...
I drzanje za rucice...
Hej, mali G.K., mislim da smo bili najkraci par u povijesti...
Veza je trajala 12sati...
Zašto? Zato...
Nije mi bilo zabavno...
I...
Radi njega...
2. Zvat ćemo te L.P.
Bio je najbolji frend G.K.
I sjećam se trenutka kad smo se upoznali...
Popodnevni sati...
Igrala se košarka na igralištu...
Sjećam se da sam odma znala kako se zoves, i ti si znao moje ime...
Činilo se kao igra sudbine...
Ipak, tvoj najbolji prijatelj ti je rekao da sam mu ono baš nešto
I nisi se ni pomaknuo...
Pustio si ga da me "otme"...
Trajali smo 12 sati, on i ja...
Jer ja sam ipak vise htjela tebe...
Sjećam se...
Ti si stao na moju stranu poslije prekida s njim...
I sjećam se da smo igrali tenis na igralištu kad si me pitao hoćemo li ti i ja pokušati...
Happy girl...
Happy
Happy
Happy
Tad sam smislila svoju happy song koju pjevam i danas kad sam happy...
Nego...
Trajali smo dva miseca, predivna dva miseca...
Tvoji zagrljaji, poljupci...
Prakticki sam s tobom naucila sve što danas znam...
Jbg...
Sjecam se vremna provedenog po plažama, prica,
pjesma što smo pjevali,
mjesta gdje smo se ljubili...
Ipak...
Puklo je...
I to preko telefona... Auuuu...
Sjecam se kolko sam plakala...
Znala sam satima biti zatvorena u WC-u i plakati...
I da, sjecam se da si me zvao na rodenadan, al ja nisam mogla doci...
Znala sam da cemo se pomiriti ako dodem, al moja stara mi je sve zeznula...
AJME!!!
A onda...
Ja sam se odselila...
Prvotno se posvadavsi s tobom...
I odonda nismo dobri...
Pisala sam ti pisma, pitala prijatelje za tebe...
A ti nikad nisi oprotsio...
Oprosti...
Znaš da nisam tila biti takva...
Cijelu osnovnu sam ja patila za tobom, cijelu...
Ajme...
I onda...
Makla sam se od svoje opsesije, jer to si mi postao...
Opsesija...
I upoznala pravog tebe...
A postao si GAD...
Budala
Koja je htjela nalemati mog brata i bivšeg,
Budala koja je spremna udariti žensku
i budala koja je spremna reci curi ili ces mi dati ili cemo prekinuti...
Zaista jadno...
Od onako predobrog lika postao si takav gad...
Ajme...
Al sve u svemu, pamtim te onakvog,
jer meni si bio dobar...
Meni si bio prvi decko...
I voljela sam te...
I da... Zato ti posvecujem pjesme3
Prva djevojka od Tajci
i onu Da znaš od Vesne Pisarović
jer na te dvije sam pjesme proplakala noći zbog tebe...
Zvat cemo te D...
Što smo bili ti i ja...?
Bili smo djeca... Bili smo nešto što je tada znacilo joooj puuuuuno!
Pricali smo da smo zajedno tri godine... Dakle prakticki od mog 1. osnovne, ha?
Haha...
Savršeno djetinjstvo...
D je bio mladi od mene godinu dana... Još je, naravno... Zivio je u mome kvartu i tada je bio crni mali djecak koji je kruzio oko mene, crni djecak koji je plisanim medvjedicem rekao da me voli, a bio je dijete... Koji me znao rasplakati jer mi nije kupio obecanu lizalicu ili donio najljepši poklon za rodendan... Ja sam bila dijete i bilo mi je baš slatko kada si me poljubio u obraz smatrajuci da je time moj svijet savršen... Bio je drag, bio je plašljiv, bojao se mraka i spavati sam... Bojao se bake koja mu nije dala da bude vani dugo, koja ga je zvala na veceru uvijek u isto vrijeme... Imao je malu sobicu pored kuce u koju smo se znali zaljucati; on, ja i moj brat, lezali u mraku ili se pak igrali satima... Zajedno smo otkrili znacenje rijeci GAY pitajuci prolaznike na ulici što to znaci dok su se ona malo zrelija djeca smijala...
Onda se nešto dogodilo... D se preselio na drugi kraj grada... Taj dan sam plakala za crvenim kamionom koji je odvozio njegove stvari i njega, cak se i toga sjecam... Ipak... Preselila sam se i ja još dalje... Znali smo se cuti telefonom... Ipak sve rjede i rjede... A onda... Onda su prestali svi pozivi, svi djecji šaptaji... Ne, ne više tolko dječiji... Al ipak zaglavljeni negdje izmedu djecaka/djevojcice i decka/cure...
Iduci put kada je dosao... Ja sam imala nekoga... Pojavio se on, ne moja prva ljubav, samo moj prvi decko... Ne moja prva ljubav, samo moja prva opsesija, vjerujem... al o njemu cu pisati u drugom postu... možda trecem...
Sjecam se da sam jednom ga nazvala, D-a... Isla sam vec 8.razred... Kao da vidim gdje je, što je... Nije mi odgovorio na pozive... A ja sam samo naivnohtjela da budemo prijatelji... Je li bio ljut na mene jer sam našla nekoga dok je on još vjerovao da je djecji svijet naša stvarnost i ljubav? Ne znam... Znala sam da se vise necemo igrati kao onda, da me nece poljubiti u obraz kao onda... I da mi nece reci: "Oprosti, drugi put cu ti kupiti medu... Veeeelikog, najveceg!" Ali isto sam se nadala da ce mi reci bar: "Ej, di si, frendice stara..."
Hmm... Ipak... Dobila sam poljubac u obraz... Jesam... Prije mjesec dana... Pitao me gdje sam, kako sam... Popili smo kavu, pala je zajebancija, sjecanja... Popili smo zajeno i amaro i stock-colu, zajedno lelujali ulicama kao stari znanci pjevajuci: "Bolje biti pijan nego star... Vino ne zna da smo nekad bili sretni par, bolje biti pijan nego star!" I sada smo dobri... Vise D nije mali D... Narastao je... Da! Sada je cak veci od mene... Sada je visok, crn, zgodan, sada ne kruzi oko one male djevojcice sa kikicama što je plakala za poderanim koljenima... Sada kruzi oko djevojaka u minicama, sa sexy tetovazicama, sminkericama i rokericama... Sada je ozbiljniji, sada je bolje graden... I sada mi je dobar prijatelj, gotovo svaki vikend pijemo skupa, plesemo, zezamo se... Sjecamo se!
Onako usput... D je bio jedan od malobrojnih likova za koje mogu reci da nikad nije bio toliki GAD prema meni...
Vise nismo djeca... Vise nam nista ne znace poderana koljena... Ipak i dalje pricamo da smo tri godine uzivali u djecjoj igri... I uzivamo u uspomenama na barbike i autice, uspomenama na nekupljene medvjedice... Uzivamo izgradujuci neko prijateljstvo kojem samo mi poznajemo pocetak...
Hmm... Mda...
Ja sam ovaj blog inace otvorila jer sam odlucila da ne mogu sve pisat na onaj vec debelo aktivni jer svi znaju tko sam...
Pa sam se mislila malo skrivat iza imena Deviled Godess... Hmm... Al mi ne uspjeva nekako...
Ono... Tamo napišem sve i svašta pa nemam ode što... Ili jednostavno dok ja sidnem za ovaj komp koji mi, btw, sad šteka i blokira i šuška i štuca, meni sve to ispari iz glave ili se smirim...
Pa cu vam s vremena na vrijeme pisat neke svoje ispade, a u drugo vrijeme malo pisat o svojim bivšim vezama i vezicama, zaljubljivanjima... E to ce biti zanimljivo, vrlo...
Valjda...
pocet cu od iduceg posta, moram naci onaj popis pa se prisjetim koji je bio prvi... hmm...
ajte pusica i ciao...
Čemu?
Zašto?
I zbog čega sam ja otvorila ovaj blog...
Lipo...
Dosadilo mi je da na onom starom ne mogu pisati sve što poželim jer svak zna tko sam, što sam i odakle sam... I to mi se gadi... Zapravo ne... Okej je to, ali nemam dovoljno slobode za pisati svaki vrag koji želim...
Pazi na ovo, ono, moraš ovako, onako... Ma pustite to k vragu...
Pa sam lipo otvorila ovaj... Okej, nije trebao biti još otvoren, ali... Nemam snage više za držati sva sranja u sebi! Imam filing da ću puknuti na pola i odjebat sve jer mi je dosta da sve držim u sebi...
I tako... Kada me pukne, ja ću se malo ispuhati na ovom blogu i ona mogu i dalje biti otkačena i nasmijana luđakinja koju svi takvu znaju i vole... ili ne vole... e pa tako...
